Ekonomsko trgovačka unija

U RL postoje ekonomsko-trgovačke unije kao što je CEFTA (Central European Free Trade Association - Centralnoevropski ugovor o slobodnoj trgovini) ili WTO (World Trade Organization - Svjetska trgovinska organizacija) koje propagiraju slobodan tok robe i novca među članicama, laički rečeno slobodnu trgovinu sa što nižim carinama među zemljama članicama. Poznato je da slobodna trgovina donosi poboljšanje ekonomske situacije za zemlju ali i za pučanstvo te zemlje jer veća konkurencija znači i niže cijene ali i veću dostupnost određenih artikala koji ne postoje u zemlji. U BiH postoji kronični manjak svih proizvoda veće kvalitete, a i ako postoje onda su preskupi u odnosu na ostale zemlje. Znači kreiranjem ekonomsko-trgovačke unije bi prvenstveno profitirali građani koji bi dobili veći izbor i niže cijene, te bi ušteđeni novac mogli usmjeriti u drugom smjeru, npr. investiranje u otvaranje novih firmi. A i sami proizvođači bi profitirali jer bi imali veću populaciju kojoj bi mogli prodavati svoje proivode bez ograničenja visokih carina (import tax).

Ovo gore sve zvuči divno i krasno, ali kako to izvesti?

Ovo sigurno ne bi bio lak projekt, ali bi bio projek na kojem bi moglo surađivati Ministarstvo Ekonomije, Ministarstvo Vanjskih poslova te naravno kao ključna ličnost predsjednik države. Za početak bi trebalo stupiti u kontakt sa zemljama koje su otprilike podjednako ekonomski razvijene kao eBiH tako da nas ne preplave sa masom svojih jeftinijih proizvoda ili koje imaju razvijene sektore proizvodnje koje mi nemamo. Važno je stupiti sa takvim zemljama u kontakt i povezati se jer mi nemamo 10 000 ili više stanovnika, ali 5 ili 6 zemalja poput eBiH zajedno udružene bi mogle parirati po ekonomskoj moći jednoj Indoneziji ili Mađarskoj.

Kada bi se našlo dovoljo zainteresiranih zemalja, te da pod nadzorom Unije bude makar po jedna regija koja ima high resurse i to sljedeće: oil, iron i wood i još koja medium regija tipa diamonds kako bi se osigurao dotok potrebnih resursa za proizvodnju karata, oružja, bolnica, kuća i ds. Na ovaj način bi Unija bila samodostatna, tj. ne bi postojala potreba za uvozom resursa od zemalja koje nisu članica.

E sada da bi se isplatilo izvoziti nekome nešto u drugu državu, te pri tome ostati konkurentan carine (import tax) treba biti što manji - dakle do maksimalo 10% ali naravno što niže to bolje za poduzetnika. Smanjeni porez je također dobar i za državu, jer sada nitko ne uvozi u eBiH oružje, kuće, hranu, karte, žito i poklone te država tu ne ubire nikakve poreze, a bilo kakvi porezi su bolji od nikakvih poreza. Osim toga zemlje članice bi mogle simultano uvesti veći VAT i income tax kako bi povećali prihode od poreza i time ojačali državnu blagajnu.

Da ne bi bilo da će sada bilo tko moći uvoziti u zemlje članice Unije - neće. Za to postoje mehanizmi - trade embargo. Ovo je vrlo lako primijeniti - uvede se trade embargo na sve zemlje nečlanice i time se zatvori krug zemalja koje mogu učestvovati u trgovinskoj razmjeni. Za ovaj dio je ključan predsjednih jer jedino on ima ovlasti da stavi ovaj zakon na glasanje, a u isto vrijeme on može staviti neograničen broj zakona na glasanje, dakle može "uvesti" embargo bilo kojoj zemlji. Osim što ovaj embargo je značajan za odvajanje zemalja članica i nečlanica može poslužiti kao sredstvo za kažnjavanje zemlje članice koja je odlučila nepoštivati ugovor i to na način da preostale članice uvedu embargo prema njoj te ju tako ekonomski izoliraju, što je štetno za privredu bilo koje zemlje.

Dakle da sumiram:

1.) Naći zemlje koje bi željele postati članice Unije - koje su ekonomski jake kao eBiH ili slabije - posao za MVP
2.) Donjeti sporazum te ga popisati - MVP i predsjednih države
3.) Jednoglasno se izjasniti da uvođenje embarga nije čin provokacije ili agresije spram ostalih zemalja svijeta - MVP
4.) Uvesti embargo za sve zemlje, osim zemalja članica - predsjednik i kongres
5.) Dogovoriti i korigirati import tax (carine), VAT (PDV) i income tax (porez na prihod) - spustiti ili povećati ovisno o prijašnjem stanju - MVP i ME
6.) Pokrenuti redovan TW s ciljem održavanja visokog wellnessa a samim time osigurati visoku produktivnost - s tim da ona zemlja koja ga pokreće bi imala određene povlastice (ne uvođenja embarga prema ostalim zemljama ili financijsku nadoknadu od ostalih zemalja kako njihova privreda ne bi patila zbog izolacije). Postoji još opcija da se dogovori da se TW sa nekom zemljom koja nije članica ali da za to prima naknadu ili da ne snosi nikakve troškove TW - predsjednik, MVP, MO i ME

Još jedan razlog zašto pokrenuti Ekonomsko-trgovaču Uniju je taj zato što ne vidim zašto bi se eBiH priklanjala nekom savezu, bio to Atlantis, EDEN ili PEACE GC - zašto mi ne bi pokrenuli neki projekt internacionalnog karaktreka.

dajte ljudi svoje misljenje, primjedbe i ideje. Posebno me zanima sto maniac ima reci na ovo...

Neisplati se samo sa nerazvijenim..
Mnogo nasih firmi ima licencu za spaniju i samim tim embargo bi bio losh.

O ovome sam razmisljao ali dosao do dosta zakljucaka. npr
neka nasa firma 100% izvozi u neku stranku koja nece biti u savezu .. odma ce biti vi nas unistavate bla bla.

pa mozes se to srediti. osim toga treba vidjeti tko i gdje izvozi, eventualno nadoknaditi ljudima stetu ili nesto slicno. osim toga tko kaze da ne moze i spanija biti u toj uniji. njima i onako svjejedno, imaju male poreze